Priča o dva pisma i poznatom mostarskom baritonu
Nazva me neki dan preko Vibera jaran iz Mostara i začuđeno me upita: “Kakav ti je ovo fol sa imenom na abecedi i sa azbučnim prezimenom?”.
Rekoh mu da je to sada nešto najmodernije u određenim krugovima, slagavši, a ne trepnuvši, pošto se jedino ja u užoj, a naročito široj okolini ovako podpisujem. Pri čemu sam mislio da sam nešto posebno originalan pišući tako miješano na oba srbska pisma. Mnogi Srbi se neće složiti da je latinica srbsko pismo, ali to je njihovo ograničenje. Latinica jeste srbsko pismo na kojem su vijekovima Srbi stvarali literaturu i naučna djela. Rasi, Heleni, Makedonci i Bugari imaju samo azbučno pismo kojeg ne mogu da jednostavno prebace u latinicu i obrnuto, a da to bude smisleno. Samo su Srbi sami sebi napravili to zadovoljstvo da možemo pisati i latinicom i azbukom, jednostavnom promjenom fonta, rečeno računarskom terminologijom. Dakle, pored porodičnih slava i i po ovome smo jedinstveni u svijetu, imamo i dva pisma, jedno fonetsko, a drugo skoro pa fonetsko da nema slova “lj” i “nj”.
Do ruku mi je dopala zaostavština mog pokojnog strica Ilije (Vaso) Boškovića koji živješe i radiše u Mostaru i na pozivnici za jednu priredbu koja se održavala u sami osvit drugog svjetskog rata, u vrijeme Kraljevine Jugoslavije, sam vidio da nisam bio originalan, pošto je pozivnica pisana u istom maniru kao što ja pišem svoje ime i prezime, malo abeceda, malo azbuka. Poznati mostarski pjevač tog vremena, Ilija Bošković je obilježen crveno.
Imam čak i sliku strikana u sokolskoj uniformi, desni na slici, sa svojim kumom Danilom (Divljan, ako sam dobro zapamtio). Soko je poznati panslavjanski pokret začet u Čeha, baš kao što i himna Republike Jugoslavije, „Hej Slaveni“ nije nastala među nama, nego među braćom sjevernije iz želje za sveslavjanskim ujedinjenjem. Do sada najveće sveslavjansko carstvo su očigledno pokrenuli Sokolovi, a ostvarili komunisti, ali ga razbiše dušmani. Privremeno.
Iliju Boškovića su u Mostaru na jednom prvomajskom uranku na smrt pretukli ljotićevci iz meni nepoznatih razloga, vjerovatno se radilo o ideološkim razlozima, jedni Srbi su bili za slavjanski globalizam, a drugi su se borili protiv toga.
Pa sada umjesto našeg, imamo anglo-američki globalizam.
